Flores: Ritualna borba bičevima

Neko je jednom lepo rekao – Ako se ikada nađeš u pogrešnoj priči, izađi iz nje. Jesi li pomislio kuda bi otišao. Na koju stranu sveta, u koju scenografiju bi lagano odšetao? Ja bih na primer baš u ovu koju ću ti sada ispričati.

Za ovaj događaj nije toliko bitno to da se desio u mestu Waelenga blizu plaže Mbalata, na kojoj osim mora i jednog vulkana nema ničega i gde je mnogo dobro. Bitno je to da ne bi ni znali šta se dešava da nam naš domaćin Francisko, čije su sve priče na granici verovali ili ne, nije predložio da idemo da gledamo tradiocionalnu borbu bičevima koja se izvodi u čast proslave dana nezavisnosti Indonezije. Malo mi se nije išlo…

U vremenu unovčavanja svega, očekivala sam uvežbano kostimirano kulturno umetničko društvo koje spremno dočekuje turiste. Kako bi samo pogrešili da nismo otišli! Ovo je bio jedan od najautentičnijih događaja na Floresu. Pun boja, muzike, plesa i radosti.

Na veliko iznenađenje ovo je bila zabava za lokalce, kojoj smo na sreću prisustvovali. Oni su se veselili, pili, pevali, plesali i bičevali se za svoju dušu. Bili smo jedini stranci koji su posmatrali ovaj spektakl pun simbolike i adrenalina. Nije da nas nisu primetili, nudili pićem i pozivali nas da se i mi oprobamo u ovom borbenom plesu, ali sve je bilo s merom.

CACI U pitanju je ritualna borba bičem pod nazivom caci, što je glavni element Manggarai kulturnog identiteta. U prošlosti se na taj način slavila pobeda, a danas se organizuje za dobrodošlicu važnim gostima, za venčanje, posle uspešne žetve, proslavu dana države… Sastoji se od reči ca što znači jedan i ci sto znači test. Caci znači test između dva rivala kako bi dokazalo ko je među njima bolji.

Caci igraju muškarci i uvek su dva protivnika u igri, s tim što je jedan obično iz drugog sela. Gledaoci veoma glasno podržavaju i navijaju za svoje favorite. Takmičenje traje satima.

PRAVILA U ovom borbenom plesu postoji nekoliko pravila koja se moraju poštovati. Napadaču je dozvoljeno da udari protivnika u glavu i po celom telu. Iako je sve zamišljeno kao igra, i svaki rezultat se prihvata bez želje za osvetom, zbog ogromne količine alkohola sopi kojim se podiže raspoloženje i povećava hrabrost, postoje sudije koje sve drže pod kontrolom.

OPREMA Caci igrači imaju obaveznu opremu, koja se sastoji od biča, štita, maske, i štapova. Svaki element ima neku simboliku: bič napadača je napravljen od ratana, sa ručkom pokrivenom kožom i simbolizuje muškarca, falus, oca, i nebo. Okrugli štit onoga koji se brani predstavlja ženu, matericu, i zemlju. Napravljen je od bambusa, ratana, i prekriven je bivoljom kožom.

Kad god bič pogodi štit muški i ženski elementi su ujedinjeni što simbolizuje seksualno jedinstvo, stvaranje novog života. Igrači da bi se zaštitili pokrivaju glave drvenom ili kožnom maskom i umotavaju se krpom i kozijim krznom. Rogovi na maskama predstavljaju snagu bivola.

Na sebi imaju pantalone i tradicionalno tkanje – songket. Oko pojasa i na nogama su zvona koja prozvode specifičan zvuk koji izaziva protivnika. Gornji deo tela ostaje go i otkriven. Posle znaka duel između biča i štita počinje.

Borci svojim plesom podižu tenziju. Napadač pokušava da udari protivnika bičem. Međutim iako je pogođen ne znači automatski da je izgubio utakmicu. Važnije je u koji deo tela je pogođen. Pogodak u glavu i na licu znači izgubljena utakmica za onog koji je napadnut, udarac po leđima je njegova pobeda i dobar znak jer je obećava da će naredne godine žetva biti bogata. Veruje se da je krv koja je prolivena ranama izazvanih bičevima dar precima, koji će za uzvrat, osigurati plodnost zemljišta i blagostanje.

Nakon ovog iskustva mogu samo još jednom naglas da kažem ono što uvek ističem -Najlepše stvari u životu nisu stvari. To su ljudi, mesta i uspomene. To su osećanja i trenuci, stidljivi osmesi i glasan smeh. To su svi oni dani kada se osećaš živim. I one priče kojih se sa radošću sećaš i želiš opet u njih da odeš.

@desiderata.co

 

Flores: Badžava i tradicionalna sela

Putujući po ostrvu kao da osvajam nivoe u nekoj igrici, bez ideje šta će sledeće naići, samo osećam još veće uzbuđenje pred onim što me očekuje u svakom novom mestu iza nekog vulkana. U Badžavu se dolazi zbog okolnih sela koja daju šansu da odeš u prošlost, doživiš nešto autentično i drugačije i vratiš se u sadašnjost na hladno pivo. Kako ti se čini ta verzija seoskog turizma?

vulkan Inerie

Koliko je raznoliko i zanimljivo ovo ostrvo govori činjenica da na Floresu živi osam plemena: Manggarai, Riung, Ngada, Nage-Keo, Ende, Lio, Sikka, Larantuka, u okviru kojih postoje podgrupe sa različitim karakteristikama i dijalektima. Poznati su po svojim tkanjima i plesu, ali i po tradicionalnim kućama. U Ngada okrugi o kojem sada pišem, najpoznatija su sela Bena, Tololela, Luba, Nage, Gurusina i Belaraghi. U nekima je moguće prespavati, prisustvovati ceremonijama, a neke samo, plaćanjem ulaznice, obići i na kratko zaviriti u živote ljudi koji su 21 veku još uvek duboko u svojoj tradiciji i drevnoj kulturi.

žene u tradicionalnom sarongu u obliku cevi i svaka ima svoj stil nošenja

BADŽAVA (Bajawa) je mestašce sa nekoliko restorana i desetak pansiona gde možete prespavati. Nema šopinga, nema luksuza samo osećaj da je vreme stalo davnih dana. Blizu je najvišeg vulkana na Floresu INERIE (2245m), od reči Ine što znači majka, i Rie što je lep,graciozan. Lokalci veruju da Bog Zete živi na vrhu, kao i da ih vulkan štiti od svih nedaća pa čak i od komaraca i malarije. Postoje organizovane ture za sve koji žele da se popnu i dožive novo iskustvo. Kreće se uglavnom pred zoru kako bi dočekali izlazak sunca. Za uspon i silazak potrebno je oko 6 sati.

selo Bena

BENA je najpoznatije i najposećenije selo u Ngada okrugu i najbolji je primer ove kulture. Nalazi se 16 km od Badžave i u samom podnožju je Inerie.
Na prostoru dugačkom 375 m i širokom 80 m nalaze se dva reda drvenih visokih kuća sa krovovima od slame koje nazivaju Nua. Kuće su nalik brodovima i ljudi veruju da njima dobri duhovi putuju i stižu u njihove domove. Ranije je ovde živelo 9 klanova, a kako su počeli da se žene između sebe te podele više nema. Sada u 45 kuća živi 120 porodica, odnosno oko 300 ljudi. Intersantno  je da u selu vlada matrijarhat, i da ako se muškarac oženi sa ženom iz drugog plemena on odlazi da živi kod nje.

Na ulazu piše velikim slovima SELAMAT DATANG (dobrodošli) ali pre svega moraš da se upišeš u knjigu gostiju i platiš ulaznicu, odnosno donaciju, ne manju od predložene sume. Umesto ulaznice stave ti oko vrata šal od tradicionalnog tkanja, koji ako ne želiš da kupiš na izlasku vratiš.  Vidno je da je turistička organizacija poradila na imidžu i popularizaciji sela kako bi privukli što veći broj turista. Takođe i to da je stanovnicima malo previše gostiju koji svakodnevno radoznalo zaviruju u njihove živote.

muška i ženska sveta mesta

U centru sela su dve svetinje Ngadhu i Bhaga, po jedan za svaki klan. Ngadhu je otelotvorenje muškog pretka klana. Simbolizuje snagu i potenciju. Bhaga, ženski simbol koji podseća na minijaturu kuće. Ona predstavlja utočište, sigurnost i žensko telo.

Velike kamene ploče na sred sela služe za komuniciranje sa precima kao i žrtvovanje životinja u toku ceremonija. Kuće su ukrašene lobanjama, rogovima bivola i svinjskim čeljustima, koje su stanari sakupili u toku nekih obreda, slavlja, ili dobili kao poklon za venčanje. Predstavljaju statusni simbol i moć jedne porodice. Danas se umesto bivola uglavnom žrtvuju kokoške, jer su jeftinije, a život je skup, kako nam je rekao vodič duhovito tvrdeći da su to vilice od radoznalih turista.

Žitelji sela su najviše farmeri, stočari, državni službenici, đaci i studenti. Žene se bave tkanjem ikata sa tradicionalnim motivima poput bizona, konja, a duga linija pod nazivom ghiu, simbolizuje ljudski život.

U kućama smo zatekli uglavnom starije žene koje su prodavale svoja tkanja, pletene korpe i ukrase od kokosa. Ogromni zvučnici, posteri fudbalskog tima, žene sa crvenim ustima od opojnog lišća blagog sedativa koje žvaću umesto cigareta (betel nut), ali i prostorija u kojoj živi kućni duh u koju nije moguće ući, pokazuju mešavinu sadašnjeg i prošlog vremena. Svaka kuća je mala prodavnica za turiste ispred čijih kamera se po neka dama i nasmejala.

Ovde žene nisu imale istetovirane obrve i veštačke trepavice. I bile su mi jako lepe u toj svojoj istini, neopterećenosti kilogramima i kakav će utisak ostaviti. Postoji li savršen trenutak, savršen doživljaj, savršena lepota?
Dobra hrana, društvo,egzotika sa elementima avanture i široki osmesi nepoznatih ljudi…sasvim dovoljno ako mene pitate.

Idemo dalje, ovaj put peške jer se do sledećeg sela može stići samo kroz šumu. Nakon 45 minuta šetnje ispred nas se pojavljuje selo zvučnog imena Tololela.

TOLOLELA je od Badžave udaljena na oko 30 km. Ulaznica je koliko želimo da damo i malo je opuštenija atmosfera. Arhitektura po sličnom principu kao i u prethodnom selu. Sastoji se od 31 tradiocionalne kuće za 7 klanova. Po kućama rogovi, lobanje i nečiji grob od plavih pločica za kupatilo. Paleta likova i tuđih života koji su toliko drugačiji od naših. Pare, pare, daj mi milion…viču oko nas deca, što nije retkost pri susretu sa turistima. Loše uhranjeni psi i mačke lenjo dremaju, baš kao u svakom selu gde je život laganog tempa.

Na našoj ruti bilo je još jedno selo do kojeg smo prošetali, i usput videli kako raste ananas i saznali da samo ženska papaja daje plodove, što nisam do sada znala.

ananas i ženska papaja

GURUSINA je selo od Badžave udaljeno 19 km.  Sagrađeno je 1934.godine i u njemu živi 33 porodice. Gotovo sve što smo videli u ostalim selima, odnosi se i na ovo.  Pravila ponašanja na velikoj tabli glase: treba se obuđi pristojno, uvek ići sa lokalnim vodičem i kupovati proizvode iz sela jer se time pomaže lokalna ekonomija, zabranjeno je unositi oružje, vatru i drogu, uvek treba pitati za dozvolu pri slikanju ljudi, a ukoliko želite da snimate i intervjuišete nekoga treba vam dozvola od turističke organizacije. Piše i da deci ne treba davati bombone, igračke i novac kako bi ih naučili da ne prose.

MALANAGE je izvor gde smo otišli pošto smo se dobro umorili od obilaska. Veruje se da ima lekovita svojstva. Ono što je zanimljivo i čini ove izvore jedinstvenim je to što sa jedne strane teče vruća voda koja se uliva u hladnu reku, ali ako nađeš zlatnu sredinu zgodnu poziciju u ovom prirodnom bazenu temperatura je taman po meri. Idealno za kratak predah.
Dva dana je bilo sasvim dovoljno da vidimo sve što smo zamilsili u ovom delu ostrva i već sutra odosmo dalje, na jedno sasvim neobično mesto za pravljenje uspomena.
@desiderata.co